UVOD U GEŠTALT COACHING

Coaching je jedna od najbrže rastućih profesija današnjice i metoda koja se polako profilira u jednu od najznačajnijih u području profesionalnog razvoja rukovodstva i profesionalaca. U SAD-u i Zapadnoj Europi coaching se sustavno prakticira gotovo dva desetljeća. U Hrvatskoj smo u početnoj fazi njegovog razvoja pa postoji velik broj nedoumica i pitanja, kao i razmimoilaženja u stavovima na temu coachinga.

U praksi, coachingom se bave vrlo različiti profili stručnjaka, od izvršnih direktora, preko stručnjaka u ljudskim potencijalima, psihologa i psihoterapeuta, konzultanata do sportskih trenera. Definicije coachinga u velikoj mjeri ovise o područjima stručnosti te o iskustvu samih coacheva. Gotovo svim definicijama zajednički je naglasak na učenje i razvoj povezan s unaprjeđenjem učinka osobe i postizanje pozitivnih promjena. Coaching je, u prvom redu, usmjeren na profesionalne, praktične, ciljeve, poput razvoja određenih rukovodnih vještina ili razvoja za novu ulogu. Naglasak je na razvoj klijentovog profesionalnog selfa, odnosno, na klijentov razvoj unutar poslovnog okruženja. Prije početka provođenja procesa coachinga, uobičajena je praksa ugovaranje formalnog, višestrukog ugovora između klijenta, pomagača i organizacije.Uzevši u obzir navedeni kontekst, proces coachinga najčešće traje nekoliko mjeseci za razliku od psihoterapeutskog procesa koji se ponekad odvija i godinama.

Bez obzira na svoje temeljno zvanje, coachevi u svom radu neizbježno i u značajnoj mjeri koriste pristupe ukorijenjene u znanostima o ponašanju čovjeka, odnosno dokazane prakse, vještine i tehnike iz psihologijske, savjetodavne i terapeutske prakse. Uz andragoške teorije učenja, osobito iskustvenu teoriju učenja te teoriju transformacijskog učenja, različiti su teorijsko – terapeutski modeli oblikovali, i još uvijek oblikuju, razvoj coachinga u poslovnom okruženju, poput kognitivno – bihevioralnog pristupa, transakcijske analize, neurolingvističkog programiranja i sistemskih teorija. Među njima je značajan je doprinos „gestaltista“ koji, na temelju osobnog iskustva s klijentima, izvještavaju o iznimnoj primjeni gestaltističkog svjetonazora i načina rada u coachingu.

Temeljni vrijednosni stav kojeg zauzima gestalt u coachingu jest da je klijent cjelovita, zdrava i snalažljiva osoba, koja ima potrebu za individualnom autonomijom i kreativnim, efikasnim djelovanjem u sistemu i njegovim trenutnim okolnostima, odnosno, situaciji. Klasični gestaltistički pojmovi poput polja, figure i pozadine, svjesnosti, prisutnosti, kontakta, nezavršenih poslova i otpora u velikoj mjeri doprinose razumijevanju onoga što se događa u procesu coachinga i načina na koji gestalt coach podržava promjenu i razvoj klijenta. Prisutnost coacha i njegova interakcija s klijentom potiču klijentovu svjesnost o onome što je ovdje i sada. Preduvjet promjene je klijentova svijest o situaciji u kojoj se nalazi i njeno prihvaćanje kakva jest, što dovodi do oslobađanja energije i spremnosti za nove odabire. Dakle, upravo svjesnost o onome što je postojeće donosi mogućnost drugačijih izbora pa se i klijentov rast, učenje i razvoj događaju na granici između klijentu poznatog i nepoznatog. U tom procesu, sam klijent je odgovoran za promjenu, a uloga coacha je pomagačka.

Rad u gestalt coachingu se odvija primarno kroz dijalog coacha i klijenta, njihov odnos je „Ja i Ti“ dijaloški odnos. Gestalt coach pruža podršku klijentu, koristeći sebe kao instrument, osiguravajući svoju prisutnost u radu i pomažući klijentu u završavanju nedovršenih poslova i u pomaku prema novome. Vještine fokusiranja na tekući proces, osjetljivost na vlastito i klijentovo funkcioniranje, otvoreno, jasno opažanje i izražavanje te, prije svega, konzistentnost i sukladnost vlastitog ponašanja i sustava vrijednosti, potiču razvoj odnosa povjerenja u kojem će, kroz pravodobne i kreativne intervencije coacha, poput dijeljenja vlastitih opažanja, propitivanja klijenta i eksperimenta, klijent ostvariti kontakt i razvoj.

Ciklus kontakta služi kao orijentacijski model tijekom seanse coachinga. Kako ovo izgleda u tipičnoj seansi u coachingu? Ponekad klijent zna odmah što mu je važno, ali nije spreman otvoriti temu. U većini slučajeva, klijentu ipak u početku treba vremena da dođe u dodir sa svojim potrebama, odnosno, da se prava figura iskristalizira. U početnoj fazi coach često doživljava osjećaj nejasnoće i konfuzije i pita se na što se usmjeriti. Neiskusan coach ili coach koji nije verziran u korištenju gestaltističkih tehnika može prebrzo „skočiti“ na ponuđenu temu, ili se zbuniti izostankom teme i time propustiti ono što je klijentu zapravo važno. Umjesto toga, coachev zadatak je da bude strpljiv i da vjeruje procesu, zadržavajući se u fazi svjesnosti ciklusa kontakta, upotrebom intervencija: promatranja, selektivnog dijeljenja svojih opažanja o situaciji ili propitivanja. Ukoliko coach i klijent ostanu dovoljno dugo u ovoj fazi, jedna od figura se izoštri. Znakovi koji ukazuju na to da je prava tema otvorena često je kvalitativna promjena u angažiranosti klijenta za temu, ali i različita reakcija u coachu poput „aha“ doživljaja. U trenutku kada se figura izoštri, energija se mobilizira i klijent je spreman za iduću fazu ciklusa, za aktivnost. Cilj aktivnosti je kontakt klijenta sa srži problema, a zadatak coacha je podržavanje jasnog, smislenog i pojačanog kontakta klijenta s temom. Aktivnost može biti sam razgovor o temi ili eksperiment. U fazi povlačenja i zatvaranja potrebno je klijentu ostaviti prostora i vremena da podvuče crtu i verbalizira najznačajnije uvide iz dotadašnjeg rada. Zadatak coacha je pomoći klijentu u postizanju pojačane svjesnosti o cjelokupnom dovršenom procesu te u zatvaranju problema, odnosno, nezavršenog posla.

Izvor:

Sandra Čanić, Primjena principa geštalt terapije u coachingu: KLINIČKA PSIHOLOGIJA, VOL 6 , BR: 1-2, 2013,

 

NASLOVNA FOTOGRAFIJA: Free Picture: Suspension Bridge In Sunrise, ID: 216400, © | Dreamstime Stock Photos

Leave a Reply